Iako ćemo to možda nerado priznati, istina je da ima trenutaka kada nas djeca frustriraju. Priznavanje te istine često je popraćeno osjećanjem krivnje, jer ne ide uz uvriježeno uvjerenje kakav bi roditelj trebao biti - smiren, podržavajuć i prisutan.
Odnos kakav roditelji imaju jedno s drugim, dijete iskustveno upija u sebe kao primjer, odnosno “nesvjesni uzorak” koji će ponijeti u svoj život i koji će značajno utjecati na njegove odnose s drugim ljudima.
Da bi otkrilo tko je ono, dijete mora isprobati različite identitete koji ga privlače. U ovoj fazi dječaci i djevojčice isprobavaju razne superjunake/kinje iz crtića ili igara, oponašaju životinje istražujući neku osobinu koja je njima interesantna.
Što je uopće kontakt? Zašto je bitan za razvoj privrženosti? Kakve tipove kontakta imamo? Da li kontakt (ne)treba biti tjelesni? Kako kontakt utječe na neurološki sustav djeteta su samo neka od pitanja kojima ćemo se na ovom predavanju baviti.
Primjećujem kako je tendencija mnogih žena da vrlo brzo 'zaborave' na sebe, veliku promjenu koju njihovo tijelo prolazi, i odmah se iz ljubavi posvećuju djetetu što je posve prirodno, i stavljaju dijete na prvo mjesto.
Osjećaj vlastite moći/snage je nešto čemu teži odrasli, ali jednako tako teži I dijete. Za razliku od odraslog koji često svoj osjećaj moći mjeri kroz to koliko ima, dijete pak osjećaj moći primarno istražuje unutar sebe. U igri tako dijete može proigravat razne uloge od žrtve, agresora, spasitelja itd.
Sposobnost da prenesemo misli, osjećaje, stavove, stanja...je moć. To je moć u kojoj sudjeluje cijelo naše tijelo, ne samo riječi. Upravo zato roditelji cijelog svijeta poklanjaju toliku pažnju načinu na koji komuniciraju sa svojim djecom. Od najranijih dana bebinog glasanja i pogleda do adolescentskih svađa, roditelji se pitaju "što mi točno pokušava reći i kako da na ovo odgovorim?"
- kako zadržati zadovoljstvo i pronaći zdravu podršku u majčinstvu- Predavanje je besplatno, nije potrebna prijava. Predavanje organizira udruga Mame s Trešnjevke. Jesam li se dovoljno dobro pobrinula za svoje dijete? Dajem li dovoljno djetetu? Hoće li ono biti u redu ako ga ostavim s nekim drugim?
Odmah ono najvažnije: temper tantrumi su uobičajena i normalna pojava kod gotovo sve djece, a rezultat su procesa razvoja samoregulacije odnosno učenja “kako izdržati i ovladati svojim emocijama”.
Istraživanjem djetetovog ponašanja kroz zrcaljenje omogućujemo im da bolje shvate svoje emocije i da donesu zaključke koji nisu negativni po njih same, npr. da se dijete osjeća krivo jer je tužno, da su suze znak slabosti, ili pak da je zločesto ako se ljuti.
