Djeca su male spužve, ili drugim riječima, upijaju baš sve što vide u svojoj najbližoj okolini. To će, nasreću ili nažalost, oblikovati njihovu budućnost, njihov život, njihove odnose s drugim ljudima.
Saznanja o važnosti ranog razvojnog perioda postojala su i prije napretka znanosti u oblasti istraživanja mozga. Još od početaka psihoanalize, Freuda, kasnije Melanie Klein, Margharet Mahler, Donalda Winicott, Wiliam Fairbairn; psihoanalitičari su promatrali rani razvoj djeteta i njegovu vezu s kasnijom formacijom osobnosti.
Dječje "neću" je način na koji djeca uče kako postati svoji. To je način na koji mapiraju granice sebe i granice svijeta oko njih. Djeci, pa onda i tinejdžerima, potrebno je da odbace sva naučena uvjerenja kako bi svatko od njih ponovno revidirao i stvorio vlastite stavove.
Razvojem kliničke psihologije s naglaskom na ranom razvoju djeteta došlo je do velikog napretka u razumijevanju razvojnih faza u djece unazad zadnjih dvadeset godina. To je uvelike odredilo i trendove u modernom roditeljstvu.
Upravo zato je jako važno kako pristupamo greškama koje djeca rade jer je promatranje nas način kako oni uče nositi se s vlastitim greškama i teškoćama. "Odakle nam ta luda ideja da ako želimo da dijete bude dobro, prvo ga moramo natjerati da se osjeća loše?" - Jane Nelson
Uvođenje pauza učimo djecu kako se lakše nositi s emocijama. Djeci se ponekad teško nositi sa svojim emocijama i to je vještina koju tek trebaju svladati. Na nama odraslima je da ih učimo kako i da pritom budemo podržavajući, dosljedni i pošteni.
Bilo je to prošlo ljeto. Moje dvije prijateljice i ja bile smo na otoku Cresu i igrale se - znate kako? Skupljale smo grane, brali kadulju, penjali se po stablima... iako smo već odrasle žene igra u nama živi i danas... i u tome nismo ništa drugačiji od djece.
Krenuli su upisi u program Svjesno roditeljstvo. Program Svjesno roditeljstvo složen je kao jedinstven spoj teoretskog znanja i iskustvenog rada. Teorijski ćemo prolaziti sve razvojne faze djeteta što nam olakšava razumijevanje specifičnih potreba djeteta u svakoj od faza.
Prve tri godine djetetova života smatraju se najvažnijim periodom u kojem se uspostavlja temelj našeg daljnjeg psihološkog razvoja. Uvjeti koji su postojali unutar tog razdoblja bitno će odrediti našu kasniju psihološko-emocionalnu formaciju. U tom periodu događa se niz ritmova...
U dvadesetom stoljeću, stoljeću djeteta, naučili smo da kažnjavanje djece ima niz loših posljedica za dijete, ali i za odnos roditelja s djetetom. Dijete ne uči ”ponašati se bolje” već često radi upravo suprotno – nastavlja sa (samo)povređujućim ponašanjima sve do nove i jače kazne.
