NAŠ PRISTUP
Roditeljem se ne rađa, roditeljem se postaje!
Naš pristup u radu temelji se na tome kako biti stvaran i spontan roditelj u usporedbi s nedostižnom idejom savršenstva koja stvara pritisak na nas kao roditelje, ali u konačnici i na našu djecu.
Danas je stil roditeljstva postao svojevrsni trend, a spoznaje o ranom razvoju djeteta dostupnije su nego ikad. Ipak, u moru informacija različitih pristupa roditeljstvu nerijetko se koriste imperativi o tome što je ispravno nasuprot onoga što je krivo. Moraš “dojiti, zajednički spavati…”, moraš “ignorirati dijete i pustiti ga da plače, te mu ne dati da odgovara”, moraš “dijete uvijek pitati za mišljenje i uvijek pregovarati” itd. Problem s ovakvim pristupom višestruk je: nameće ideal roditeljstva koji nije moguće ispuniti i time izaziva cijeli raspon emocija uključujući i osjećaj neuspjeha te podržava pristup djetetu koji proizlazi iz ideja kakvo bi ono trebalo biti, umjesto kakvo ono uistinu jest. Tako roditelji nisu u mogućnosti istinski razumjeti sebe i stvarne potrebe svojeg djeteta, već prate “recepte”.
Jedna od stvarnih potreba djeteta zasigurno je roditeljev kapacitet za prisutnost, odnosno za biti “tu i sada”. Prisutnost nam omogućuje da osjetimo svoje dijete, njegove potrebe, temperament i karakter. Prisutnost nam istovremeno omogućuje da osjetimo sebe, svoje kvalitete, ograničenja i emocije koje se pritom javljaju. To je kvaliteta koja se uči. Proces koji se odvija paralelno, a od iznimne je važnosti za podršku razvoja djeteta jest i širenje kapaciteta roditelja da se zrelo nosi sa svime što roditeljstvo donosi.
Kako ne vjerujemo da postoji univerzalno i savršeno roditeljstvo, naš pristup roditeljstvu je onaj koji podržava učenje o dovoljno dobrom roditelju. Takav roditelj vjeruje da nije savršen, ali da ima dovoljno kapaciteta i može ispraviti grešku proizašlu iz ograničenja vlastitom ljudskošću.
Stoga, naš pristup roditelju pruža podršku na putovanju, odnosno pri istraživanju kakav roditelj želimo biti, koje su naše individualne i stvarne kvalitete, što već jesmo kao osobe, gdje želimo rasti, koja su nam ograničenja te kakva podrška i pomoć su nam potrebne. Iako smo svjesni važnosti informiranja, smatramo da je ovakav pristup roditeljstvu moguć jedino uz iskustveni rad. Stoga unutar programa Svjesno roditeljstvo uz teorijska predavanja jednaka pažnja posvećena je i istraživanjima vlastite prošlosti – vlastitog djetinjstva, gdje su nas povrijedili ili podržali te kakva smo uvjerenja stvorili o ženama, muškarcima, životu, roditeljstvu, emocijama, životnim vrijednostima…
Tek kada razumijemo svoju prošlost, kada jasno znamo svoje potrebe i želje i kada ih možemo ostvariti u kontaktu s drugima, tek tada s jasnoćom možemo razumjeti i svoje dijete.
Kako odnos s djetetom kreće od nas samih, kombinacijom teorije i iskustvenog rada u žarištu je programa rad sa sobom, a ne „na djetetu“ čime omogućujemo roditeljima stvaranje obiteljskog polja i dinamike koju žele.
Naposljetku, ovakvim pristupom roditelj posredno uči svoje dijete o tome što znači biti podržavajući, predan, prisutan i iskren, ali i stvaran, nesavršen, autentičan i ljudski.