Roditelji se često pitaju kako se ponašati prema djeci kada su u određenom emocionalnom stanju kao na primjer ljutnja, tuga ili strah. Ako smo i sami osvijestili i prihvatili svoje osjećaje kao integrativni dio sebe...
Na ovom predavanju bavit ćemo se pitanjem kako razriješiti paradoks potrebe za zajedništvom u obitelji i individualne različitosti njenih članova. U obiteljima se često susrećemo s onoliko vrsta svjetonazora koliko ima članova obitelji.
Načini kako učimo su brojni. Bez obzira na osobne razlike i stilove, neki načini učenja su univerzalni. Sigurno ste već čuli rečenicu “ponavljanje je majka znanja” pa tako i česte rečenice koje ponavljamo svojoj djeci ostaju s njima cijeli život.
Iako ćemo to možda nerado priznati, istina je da ima trenutaka kada nas djeca frustriraju. Priznavanje te istine često je popraćeno osjećanjem krivnje, jer ne ide uz uvriježeno uvjerenje kakav bi roditelj trebao biti - smiren, podržavajuć i prisutan.
Odnos kakav roditelji imaju jedno s drugim, dijete iskustveno upija u sebe kao primjer, odnosno “nesvjesni uzorak” koji će ponijeti u svoj život i koji će značajno utjecati na njegove odnose s drugim ljudima.
Da bi otkrilo tko je ono, dijete mora isprobati različite identitete koji ga privlače. U ovoj fazi dječaci i djevojčice isprobavaju razne superjunake/kinje iz crtića ili igara, oponašaju životinje istražujući neku osobinu koja je njima interesantna.
Što je uopće kontakt? Zašto je bitan za razvoj privrženosti? Kakve tipove kontakta imamo? Da li kontakt (ne)treba biti tjelesni? Kako kontakt utječe na neurološki sustav djeteta su samo neka od pitanja kojima ćemo se na ovom predavanju baviti.
Primjećujem kako je tendencija mnogih žena da vrlo brzo 'zaborave' na sebe, veliku promjenu koju njihovo tijelo prolazi, i odmah se iz ljubavi posvećuju djetetu što je posve prirodno, i stavljaju dijete na prvo mjesto.
Osjećaj vlastite moći/snage je nešto čemu teži odrasli, ali jednako tako teži I dijete. Za razliku od odraslog koji često svoj osjećaj moći mjeri kroz to koliko ima, dijete pak osjećaj moći primarno istražuje unutar sebe. U igri tako dijete može proigravat razne uloge od žrtve, agresora, spasitelja itd.
Sposobnost da prenesemo misli, osjećaje, stavove, stanja...je moć. To je moć u kojoj sudjeluje cijelo naše tijelo, ne samo riječi. Upravo zato roditelji cijelog svijeta poklanjaju toliku pažnju načinu na koji komuniciraju sa svojim djecom. Od najranijih dana bebinog glasanja i pogleda do adolescentskih svađa, roditelji se pitaju "što mi točno pokušava reći i kako da na ovo odgovorim?"
